Debitantska zbirka pesama Jovane Bajagić objavljena u izdanju Društva književnika i književnih prevodilaca Niša najavljena je kao jedna od najvažnijih debitantskih knjiga poezije u 21. veku. Izdavač je, koristeći tako smele reči, morao imati na umu neobičnu svežinu u izrazu, koja donosi, pre svega u ljubavnim pesmama (a njih je danas najteže pisati) drugačiji doživljaj i drugačiju vrstu katarze nego što nam lirske verse obično mogu pružiti. Koristeći neobična poređenja i smele metafore, pesnikinja vraća u centar pažnje najintenzivnije odnose (one između partnera, one sa roditeljima, pa i onda kada više nisu tu), izbegavajući zamke koje se nameću pri potrebi da se (još jednom) progovori o najvažnijem. Nevelika zbirka (džepnog formata) zgusnuta je i lišena praznog hoda. Lirski subjekt (devojka/žena) provešće čitaoca kroz svet svojih unutrašnjih predstava i borbi ne ostavljajući čitaoca praznih ruku, odnosno nepopunjenih unutrašnjih skladišta. Unapred se radujemo pesničkom uzrastanju još jedne značajne figure u regionalnom književnom prostoru koji se već može pohvaliti čitavom plejadom neobičnih i inspirativnih poetskih glasova.

Jovana Bajagić, izbor pesama iz zbirke „Muve“, Klub Prejaka Reč

KAŽEŠ DA U MENI STANUJE DIV

Umišljaš da si neosvojiv
kao dvorac bele čaplje.
Veća misterija nego Rongorongo.

Kad te vidim govorim sebi
budi sibirska tajga
zaledi reke što se kikoću.

Izbegni zagrljaj
strašnu uspavanku
zbog koje patiš od nesanice.
Ne daj da ti savije um kao origami.

Ako ga probodu rogovi sa tvog čela
budi kulturna i reci
izvini, to mom divu krivo
rastu zubi.

BRODOLOM U TVOJOJ SOBI

Pokazuješ mi makete brodova
iz staklenog pristaništa.
Našu ljuljašku na palubi.

Kada ti se usidrim iza levog uha
i potopim kormila u grlu
talasi nas povuku na morsko dno.

Iz gradskih svetionika
kulja crni dim.
Kapetani su na birou za
zapošljavanje.
Moje pospane oči
otiskuju se na pučinu.

Sklupčanu na ivici kreveta
pokrivaš me mekanim jedrom
kao što se pokrivaju mrtvi
posle nesreće.

Jovana Bajagić, izbor pesama iz zbirke „Muve“, Klub Prejaka Reč

PIDŽAMA PARTI

Bogovi se gađaju jastucima
iz kojih na moje grudi
padaju beli duhovi dvosmislenosti
koje krišom loviš pogledom.

Naši razgovori su klizav pločnik
neposut solju.
Tvoj osmeh prvi sneg
u mirno decembarsko veče.

Sve ostalo je bljuzgavica
kroz koju moram peške.

UMESTO LIČNE KARTE

Malt viski i momke
volim samo kad su singl.

Zato pred tobom
veliku bubuljicu na čelu
ne pokrivam šiškama.

Pijem iz kartonskih čaša
olovkom za usne beležim
rezultate preferansa
psujem učesnike u saobraćaju.

Svoj zmijski jezik
vezujem ti umesto kravate.

Na parastosu tvog oca
ne pokrivam usta rukom dok zevam
popu ostavljam bakšiš
orkestar odvodim u kafanu
na ćevape.

Pravim se da ne čujem priču
o studentkinji medicine
kojoj vikendom u sobnim papučama
spremaš restovan krompir.

Umesto sa tobom
uvek završim
sa novom napisanom pesmom.

MORAM SKOČITI U MORE

Ume da zameni sijalicu.
Sjajno sprema oradu
Koju prethodno upeca.

Noću kada se zaželim bure
mirno mi spusti ruku na rame
i nastavi da čita.

Veslom se udarim u glavu
pogledam oprane sudove
i potonem u san.

Sve zamenjene gumice na slavinama
uredno složene čarape
začinsko bilje koje gaji
moji su lažni čamci za spasavanje.

Kraj njega zaista
nikada neću umreti od gladi.

Ali tu
u bušnom čamcu
čekaju me sve ostale smrti.

Jovana Bajagić, izbor pesama iz zbirke „Muve“, Klub Prejaka Reč

Odgovorite na komentar